Spektar hipertenzivnih poremećaja koji kompliciraju trudnoću uključuju gestacijsku hipertenziju, kroničnu hipertenziju, preeklampsiju/eklampsiju i superponiranu preeklampsiju na kroničnu hipertenziju.
Hipertenzija (povišen arterijski krvni tlak) u trudnoći je definiran
- sistolički >140 i dijastolički >90 u dva odvojena mjerenja u razmaku 4h
- sistolički > 160 i dijastolički > 110 u jednom mjerenju
Gestacijska hipertenzija je pojava hipertenzije nakon 20 tjedna trudnoće i obično 12 tjedana po porodu žena bude normotenzivna (urednog tlaka). Kronična hipertenzija je pojava hipertenzije prije 20-og tjedna trudnoće i obično je prisutna i nakon poroda. Također, moguće je i pojava kronične hipertenzije i nakon 20-og tjedna trudnoće, no onda žena ne bude normotenzivna 12 tjedana po porodu.
Hipertenzija u trudnoći je najčešća bolest u trudnoći sa pojavnošću od 10%.
Prilikom svakog kontrolnog pregleda trudnice od 20-og tjedna rutinski se radi probir na hipertenziju tako što mjerimo arterijski krvni tlak i urin testiramo na proteinuriju test trakicom.
Rutinske pretrage nakon dijagnoze hipertenzije u trudnoći uključuju laboratorijske parametre: kompletnu krvnu sliku (KKS), elektrolite K i Na, jetrene enzime (AST, ALT), kreatinin i urate. Također, vadi se iz krvi i LDH (laktat dehidrogenaza) i indirektni (slobodni) bilirubin kako bismo isključili sindrom HELLP (engl. Hemolysis, Elevated Liver enzymes, Low Platelets) koji predstavlja akutno opstetričko stanje. Ukoliko je broj trombocita ispod 100 000/ul rade se i testovi koagulacije PV, APTV, fibrinogen i d-dimeri kako bi se isključila koagulopatija (poremećaj zgrušavanja). Analizira se 24h urin za proteinuriju ili jednokratno na test trakicu uzorak urina ukoliko analiza 24h urina nije dostupna.
Također pomoću ultrazvučnih parametara, CTG-a (kardiotokografija) i BFP (biofizikalnog profila) provjeravamo/nadziremo status fetusa. Kod trudnica sa hipertenzijom posebnu pažnju posvećujemo doplerskoj analizi uterine arterije (predikcija preeklampsije), umbilikalne arterije, srednje moždane arterije fetusa i ductusa venosusa (DV) fetusa.
Liječenje hipertenzije u trudnoći započinjemo sa preporukom većeg mirovanja, a onda ovisno o izmjerenim vrijednostima tlaka (dnevnik tlaka) započinjemo sa lijekovima (najčešće se radi o metildopi, a u zadnje vrijeme se koristi i labetalol kao prva linija terapije). Cilj liječenja hipertenzije u trudnoći je tlak <160/100 (dijastolički tlak >110 je povezan sa većim rizikom za abrupciju-odljuštenje posteljice što predstavlja akutno opstetričko stanje), a kod (obično kroničnih hipertenzija) već dijagnosticiranih oštećenja ciljnih organa (jetre, bubrega, oka) željeni tlak je <140/90.
Akutne hipertenzivne krize u trudnoći (tlak >160/110) najbolje se kupiraju sa i.v. primjenom labetalola ili urapidila, a kod kronične hipertenzije refraktorne na metildopu dobar terapijski učinak se postiže sa nifedipinom.
Po porodu je vrlo važno nastaviti voditi dnevnik tlaka radi daljnje evaluacije i dijagnoze kronične hipertenzije.
