Miomi maternice su najčešći dobroćudni ginekološki tumori. Primarno se javljaju u žena reproduktivne dobi sa incidencijom od preko 70%. Radi se o tumorima glatkih mišića i vezivnog tkiva maternice koji su nastali monokolonalnom staničnom proliferacijom. Sadrže veliku količinu kolagena, elastina, fibronektina i proteoglikana. Etiologija im je većim dijelom nepoznata – u 40% su dokazane kromosomske abnormalnosti sa više od 100 uključenih mutacija i gena. Genskom analizom dokazano je da leiomiosarkomi (zloćudni tumori maternice) ne nastaju od mioma.

Hormoni (estrogeni i progesteroni) sudjeluju kao pokretači razvoja mioma. Veća izloženost estrogenima u stanjima kao što su pretilost i rana menarha (prva menstruacija) povećavaju pojavnost mioma. Progesteroni tipa A i B pospješuju rast mioma. Od ostalih rizičnih čimbenika treba spomenuti afroameričku etničku pripadnost te prehranu bogatu crvenim mesom i suhomesnatim proizvodima.

Miomi mogu biti različite veličine i položaja. Rast im je spor – otprilike 10% za godinu dana, no ista osoba može imati i različit rast dijelom uzrokovan već spomenutim utjecajem hormona. Obzirom na položaj dijele se na: submukozne (ispod sluznice-endometrija maternice), subserozne (ispod površnog dijela maternice), intramuralne (u mišićnom sloju maternice) i transmuralne (kroz cijelu stijenku maternice). Novija i podrobnija klasifikacija ih dijeli na 8 tipova počevši od kavuma (šupljine) maternice:

• tip 0 – intrakavitarno – u samoj šupljini maternice
• tip 1 – submukozni – <50% mioma unutar miometrija (mišićnog sloja)
• tip 2 – submukozni – >50% mioma unutar miometrija
• tip 3 – dodiruje endometrij (sluznicu maternice)
• tip 4 – intramuralni (potpuno u mišićnom sloju, ne dodiruje ni sluznicu ni površinu maternice)
• tip 5 – većim dijelom u mišićnom sloju, a manjim površno
• tip 6 – subserozni – manjim dijelom u mišićnom sloju a većim površno
• tip 7 – subserozni – cijelim dijelom površno, bez zahvaćanja mišićnog sloja
• tip 8 – bez direktnog kontakta sa maternicom – parazitski i u vratu maternice

Ovisno o prethodno navedenom uzrok su raznih patoloških stanja:

• tupa bol u donjem dijelu trbuha uključujući i bolne odnose i menstruacije (veći miomi > 5 cm)
• obilne i/ili nepravilne menstruacije (submukozni tipovi 0, 1, 2 i 3)
• urinarna i/ili fekalna inkontinencija (“bježanje mokraće i/ili stolice”)
  • urinarna – prednja stijenka maternice subserozni tipovi 5, 6 i 7
  • fekalna – stražnja stijenka maternice subserozni tipovi 5, 6 i 7
• smanjenje plodnosti (submukozni tipovi 0, 1, 2 kao i veći miomi tipa 3, 4 i 5)
• nepovoljni ishodi tijekom trudnoće – rijetko – većina se ne povećava u trudnoći
  • pobačaji – veći miomi tip 0 i 1
  • zastoj rasta, predležeća posteljica (placenta previja)
  • diskoordinatni (nepravilni) trudovi – češći carski rez (veći miomi tip 3, 4 i 5)

Dijagnozu mioma postavljamo kliničkim pregledom (palpira se uvećan, tvrd i neprvilan uterus) i slikovnim metodama gdje posebno mjesto zauzima ultrazvuk (transvaginalni i transabdominalni) zbog karakteristične slike koju daje miom: oštro ograničena, solidna, koncentrična hipo/heteroehogena masa koja uzrokuje varijabilnu količinu akustične sjene. Sa 3D ultrazvučnim načinom i elastografijom povećavamo točnost lokalizacije (mapiranja) samog mioma što je od iznimne važnosti prilikom odabira modaliteta liječenja, dok elastografija pomaže i u razlikovanju prema zloćudnim tumorima maternice – prvenstveno leiomiosarkomu.

Od drugih slikovnih metoda koriste se još i: SIS (saline infusion sonography – ispunjavanje šupljine maternice tekućinom prilikom ultrazvučnog pregleda), histeroskopija i magnetska rezonanca (MRI). MRI u kombinaciji sa vrijednosti LDH izoenzima broj 3 u krvi i kontrastnim snimanjem sa gadolinijem izrazito povećava točnost u razlikovanju mioma od leiomiosarkoma.

U liječenju mioma koristi se medikamentozna terapija – lijekovi, kirurško liječenje i embolizacija uterine arerije. Važno je naglasiti da kod slučajnog nalaza na pregledu (bez gore opisane moguće simptomatologije) i većinom sporog rasta prvi odabir bi bio samo praćenje češćim kontrolnim pregledima.

Medikamentozna terapija sastoji se od:

• agonisti i antagonisti gonadotropin ispuštajućeg hormona (GnRH)
• antagonisti progesterona – mifepriston
• intrauterini uložak sa progesteronom (levonogestrel) – IUD-LNG – posebno učinkovit kod nepavilnih krvarenja zbog mioma tip 0, 1, 2 i 3
• modulatori progesteronskih receptora – ulripristal acetat

Od kirurškog liječenja u obzir dolazi odstranjenje mioma (miomektomija). Miomektomija se može učiniti laparoskopijom (LPSC), histeroskopijom (HySC) ili laparotomijom, a zavisno od smještaja i veličine mioma. Također, u obzir dolazi i odstranjenje maternice (histerektomija) laparoskopijom ili laparotomijom. Prednost uvijek kad se to može treba dati laparoskopiji zbog bržeg oporavka.